Dok nas napuštaju
note u potpalublju
tek
preostale iskrice
skakuču srcima
koje ih gladno
skriva
u dubinu
u ponor
u njegovu srž
i dvije suze kapnu
u rijeku
gubeći se u
maglici
u noći
u strepnji
u ludilu
naš posljedni
ples pod tvojom
notom prodire
u jetru
u bedra
u trbuh
u nas
i koraci
postaju tužni
i sjetni prije nego
što su nastali
prije no što su krenuli
iz zgloba nošenog
jednim davnim čuđenjem
više ni dabrovi ne
mogu napraviti branu
note odlaze
u svoju vječnost
bez nas
Dragi prijatelji upravo ste pročitali zadnju
stranicu Brodskog dnevnika.
Hvala Vam.
|